Vijesti

Psihološki aspekti u radu s djecom na temu koronavirusa

Dječji vrtići su prestali s redovnim radom zbog pojave pandemije, kako bi se spriječilo širenje virusa i zaštitilo zdravlje naše djece, ali i odraslih. Za sada ne znamo koliko dugo djeca neće redovito dolaziti u dječji vrtić.
Ovo je  potpuno nova situacija za sve nas i moramo pratiti posebne upute kako se ponašati da bismo očuvali svoje, a i zdravlje drugih.

Takvi događaji nazivaju se kriznim događajima, što znači da su:
a) Iznenadni i/ili rijetki događaji koji su izrazito uznemirujući i stresni za većinu ljudi
b) Uključuju prijetnju ili doživljaj gubitka osoba, stvari ili vrijednosti važnih za osobu ili skupinu
c) Ljudi imaju osjećaj da ne mogu sami svladati (izaći iz krize) koristeći uobičajene mehanizme suočavanja
d) Ugrozili ljude na način da dovode do gubitka i uzrokuju osjećaj bespomoćnosti, gubitka kontrole i unutarnje ravnoteže

Nakon kriznih događaja, kod većine ljudi se pojave slične reakcije i ponašanja, koja se mogu razlikovati po vrsti i jačini. To su normalne i uobičajene reakcije na nenormalnu situaciju.
One su bolne i dio:
• Prirodnog procesa suočavanja s traumatskim događajem
• Biološka/psihološka obrana organizma
• Proces prorade iskustva.

Te reakcije se uglavnom javljaju odmah, ali se mogu javiti i kasnije, te mogu trajati kroz neko vrijeme.

Predškolska djeca nemaju još dovoljno zrele kognitivne kapacitete, pa ne mogu pojmiti sve što se događa, pogotovo ne u dugoročnom smislu. Međutim, mogu osjećati atmosferu oko sebe, pogotovo onu u kući. Djeca su osjetljiva na osjećaje odraslih osoba oko njih, pa iako ne razumiju nužno u spoznajnom smislu što se točno događa, osjećaju tjeskobu i nesigurnost svojih roditelja.
Djeca dolaze iz različitih obitelji
Djeca žive u različitim obiteljima, koje su različito pogođene trenutnom situacijom i koje se na različite načine nose s ovom situacijom (npr. prijašnje bolesti užih i daljnjih članova obitelji, samoizolacije radi kontakta s nekim ili „samo“ boravak kod kuće radi opće preporuke). Djeca mogu imati izraženije neke reakcije ako dolaze iz obitelji koje od prije imaju neke faktore rizika, kao npr. razvod roditelja i loši odnosi među roditeljima, neredoviti kontakti s roditeljem s kojim dijete ne živi, ili ranija teška bolest ili smrt nekog od roditelja…

DJECA SADA MOGU IMATI RAZLIČITE REAKCIJE
• Biti tjeskobna i brinuti se za vlastitu sigurnost i sigurnost bliskih osoba
• Biti uplašena, povučena, plačljivija
• Reagirati većom separacijskom tjeskobom pri dolasku u vrtić
• Biti „ljepljiva“ za roditelja ili odgojitelje
• Pokazivati razdražljivost, svadljivost, agresivnost
• Imati izraženiji motorički nemir, kraću pažnju
• Nedostatak interesa
• Mijenjati neke navike (jelo, spavanje)
• Češće mokriti u gaćice (preko dana, i pri spavanju)
• Tražiti više svoje prijelazne objekte
• Imati povećanu osjetljivost na zvukove (prasak, lupanje vratima…).

Ukoliko je ranije nešto od navedenog bilo prisutno – sada može biti još izraženije


KAKO MOŽETE POMOĆI DJETETU?
Važno je razgovarati o osjećajima i ponekad samo prihvatiti što dijete izražava bez posebne intervencije, a ponekad je potrebno umiriti dijete i prebaciti fokus na ono što nam pomaže:
• Pitajte ih što inače rade kada su tužni/ljuti/uplašeni
• Razgovarajte o tome kako se sve još možemo umiriti – uživati u nekoj omiljenoj aktivnosti, igrati se, crtati, razgovarati s prijateljima, gledati ili slušati nešto opuštajuće i smiješno, šaliti se i smijati, čitati, vježbati…
• Možete nacrtati što pomaže (zajednički plakat skupine, običan crtež djeteta, dijete u obliku štita nacrta što pomaže)
• Tehnike disanja – primjer vježbe:

Prije vježbe svi ugodno sjednu
(najbolje nasloniti se na stolici, držati noge na podu, jedna ruka na trbuhu).
Vježbamo trbušno disanje, koje nam može pomoći kada se uplašimo. Trbušno disanje nam pomaže da se osjećamo opušteno i mirno.
Stavite ruku na trbuh, da bolje osjećate kako se trbuh miče dok dišemo.
Udišemo polako kroz nos i brojimo 1,2,3,4 (odgojitelj broji i isto drži ruku na trbuhu) sve dok se naša pluća i trbuh ne napune zrakom i trbuh nam malo iskoči.
Onda izdišemo polako kroz usta i brojimo 1,2,3,4,5,6 da izdahnemo sav zrak koji imamo unutra, osjećamo kako nam se trbuh spušta.
I opet, udahnemo kroz nos (dok odgojitelj broj 1,2,3,4)i pluća i trbuh nam se pune zrakom i onda polako izdahnemo kroz usta (dok odgojitelj broji 1,2,3,4,5,6) i osjećamo kako se trbuh prazni i spušta.
Vježbu ponoviti par puta.

RAZGOVOR O KORONAVIRUSU  
Važno je naći ravnotežu između toga da i Vi spomenete to kao aktualnu temu, ali da istovremeno Vi ne pričate previše o tome. Više se usmjerite na ono što djeca sama iniciraju svojim pitanjima ili komentarima. Budite spremni da će djeca možda neke stvari više puta pitati ili tražiti razgovor. S jedne strane je djeci predškolske dobi potrebno ponavljanje kako bi shvatili neke događaje i proradili iskustva. S druge strane, radi nezrelih kognitivnih sposobnosti, neke stvari ne mogu sasvim pojmiti, pa postavljaju ista pitanja.
Ako djeca pitaju
• Općenito vrijedi, kada djeca pitaju, dobro je njih pitati – „a što ti misliš?“, jer iz odgovora možemo čuti kakve krive predodžbe možda imaju i bolje ih možemo ispraviti

Razgovor o koronavirusu

• Ako pitaju kako izgleda ili što je to – „virus je sitno, sitno biće od kojeg se možemo razboljeti“, „zove se COVID 19“, „od njega se možemo razboljeti, kihati-kašljati-dobiti temperaturu“
• Reći da su doktori tu da nam pomognu ako se razbolimo i da bolest uglavnom prođe, kao i kad padnemo na koljeno i razbijemo ga pa ono ponovo zacijeli
• Ako pitaju mogu li roditelj/odgojitelji/oni sami dobiti koronavirus, reći nešto tipa „svatko može dobiti i zato činimo puno toga što pomaže“, reći da su doktori vidjeli da su djeca snažnija u borbi protiv ovog virusa nego odrasli, pa ne dobiju bolest tako često i kod njih bolest puno kraće traje
• VAŽNO je UVIJEK prebaciti fokus na ono što MOŽEMO učiniti.
• a to je da stojimo na udaljenosti od drugih ljudi kada smo vani (na udaljenosti da se ne možemo dotaknuti ako oboje ispružimo ruku), da vani ne diramo stvari i onda svoje lice/usta/oči
• peremo ruke kada dođemo izvana i u tijeku dana - sapunom i toplom vodom, više od 20 sekundi
• Reći da puno doktora i znanstvenika radi na tome da otkriju kako da se prestane bolest širiti i da nađu pravi lijek
• Ako dijete pita, može li se umrijeti, važno je reći istinu, a to je da se može dogoditi, ali da je to jako rijetko, i kod ljudi koji su bili stari i imali još neke druge bolesti i ponovo – prebaciti na ono što se može činiti, a to je da se doktori jako trude i ne odustaju
• Možete reći da mnogi doktori rade tako puno da ne stignu niti otići svojim kućama i vidjeti svoju djecu
• Ako pitaju – jesu li djeca doktora tužna što ne mogu vidjeti roditelje, reći da sigurno jesu i da su isto i ponosna, što njihovi roditelji kao doktori su hrabri i pomažu ljudima u borbi s ovom bolesti
• Ako vam se čini da razgovor traje predugo, recite da ste sada dovoljno pričali i da biste htjeli nešto lijepo raditi s djecom – pitajte njih za izbor aktivnosti ili sami predložite nešto veselo i dinamično
Želimo vam puno uspjeha u aktivnostima s djecom i ne zaboravite, u razgovoru s djecom lišavamo i sebe stresa koji smo i mi nesvjesno nagomilali.

Logo

Korisni linkovi

Radno vrijeme

  • Pon-Pet06:15-16:15
  • SubotaZatvoreno
  • NedjeljaZatvoreno

Potražite nas

Posjetite nas na našoj lokaciji

  • Luke Ilića bb,
    Oriovac, HR-35250
  • [+385] 35 409 787
  • vrticoriovac@gmail.com
© 2018 Dječji vrtić Ivančica Oriovac. Sva prava pridržana.